Bedem ljubavi je pokret koji je nastao 1991. godine, osnovale su ga majke čiji su se sinovi nalazili na odsluženju vojnog roka u JNA.
Pokret je odmah i u potpunosti podržan od vladajućeg režima. Bile su suorganizatorice masovnog prosvjeda pred Komandom JNA u Zagrebu koji je kulminirao organiziranim odlaskom u Beograd 29. kolovoza 1991. gdje su članice Bedema tražile puštanje Hrvata i ostalih ne-Srba iz JNA. Nakon toga su 3. rujna krenule u Bruxelles, sjedište EZ-a, gdje su tražile da Evropa i svijet priznaju hrvatsku samostalnost te zaustave rat. Nakon toga je Bedem ljubavi nastavio svoj rad u Hrvatskoj, uglavnom baveći se humanitarnim radom s ranjenicima iz HV-a i HVO-a i hrvatskim i bosanskim izbjeglicama. Pripadnice Bedema ljubavi odbijale su komunikaciju sa ženskim grupama iz drugih zemalja bivše države.
Na konferencijama koje su imale međunarodni karakter, nerijetko su izlazile iz prostorija kada bi govorile predstavnice ženskih i mirovnih grupa iz Srbije. Ratna silovanja karakterizirale su isključivo kao genocidnu srpsku djelatnost protiv Hrvata i muslimana, zanemarujući rodnu dimenziju tog ratnog zločina.
Bedem ljubavi se također nazivao i Pokret majki za mir.
Danas Bedem ljubavi uglavnom radi na organiziranju pomoći ratnim veteranima.
