Odgovor ženskih grupa: Kareta, Biseri, Žene BiH i Bedema ljubavi na intervju Vesne Kesić i Lepe Mlađenović
Odgovor na Madre courage tour on Rape
Kao predstavnice ženskih grupa Bosne i Hercegovine i Hrvatske od kojih smo neke i same preživjele ratne strahote i koje radimo sa žrtvama genocidnih silovanja od studenog 1991. smatramo da imamo najviše iskustva glede dotičnog genocidnog ratnog zločina, javljamo vam se da bi izrazile zabrinutost zbog nacionalne turneje poi SADs temom „silovanje kao oružje rata na području bivše YU“ koju sponzorira MADRE. Neki od razloga za zabrinutost su sljedeći.
Zabrinute smo jer MADRE nije tražila upute niti od jedne ženske grupe iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje su kroz dug i predan rad sa preživjelim ženama, a neke članice su i same preživjele silovanja, najpozvanije i najkompetetnije da raspravljaju o tom pitanju. Većina članica naših grupa radi doslovno 17h dnevno, isuviše su uronjene u strahote da bi možda imale pristup ženskim grupama zapadnih zemalja koje žele pomoći preživjelima kao što to čine ženske grupe nastale i došle na vlast tijekom komunističkog režima i koje su se počele na neki način baviti ovim problemom tek nakon medijske pažnje za koju su se naše grupe borile preko godinu dana; i dobile internacionalnu pomoć da prividno pomognu preživjelima. Vrlo smo zabrinute zbog namjera takvih grupa. Ipak pretpostavljajući da MADRE ulaže napore u sponzoriranje nekih žena iz Hrvatske i YU smatramo da je trebala temeljitije istražiti genocidna silovanja na ovom području, na reprezentativniji, žrtvama lakše objašnjiv i odgovorniji način i prema žrtvama i prema političkom kontekstu u kojem se takva silovanja događaju.
Masovna silovanja u Hrvatskoj i Bosni nisu samo oružje rata kao što vi tvrdite zato što se ono dešava u BiH i Hrvatskoj nije «samo»rat, već i genocid u kojem se uništavaju Muslimani i Hrvati te se zbog toga kontekst u kojem se vrše silovanja NE MOŽE izostaviti. Ne možemo dovoljno istaći važnost rezumijevanja ove specifičnosti ako želimo ostati odgovorne prema žrtvama, a ne da ih još više ušutkujemo.
Silovanje je praktično oružje mučenja i terorizma što ga muškarci čine protiv žena i svako silovanje mora biti osuđeno, masovna silovanja po naređenju, na područjima okupiranim od Srba u BiH i Hrvatskoj su također dio srpske genocidne politike protiv ne-Srba. To znači da su ne-srpske žene- poglavito Muslimanke i Hrvatice – ne samo mučene silovanjem kao i sve ostale silovane žene već su silovane u okviru srpske politike «etničkog čišćenja» na osnovi, oboje, njihovog spola i etničke pripadnosti; većina takvih silovanja završava UBOJSTVOM. Ato se NE dešava u ostalim slučajevima silovanja.
Slijedeća dimenzija ovog genocidalnog silovanja koja je povijesno jedinstvena je nametanje trudnoće ne-srpskim ženama. Cilj je proizvesti ono što Srbi nazivaju «četničkim» bebama da napuče Veliku Srbiju. Ova dva tipa genocidalnih silovanja su javne igre na okupiranim područjima i cilj im je izazvati masovnu emigraciju i bježanje, a isto su tako sistematski organizirana i u 20 SRPSKIH LOGORA SMRTI/SILOVANJA inesistematski u 100 KONCENTRACIJSKIH LOGORA. Srpskim vojnicima je NAREĐENO od strane nadređenih da čine takva genocidna silovanja. Ato se NE dešava u ostalim slučajevima silovanja.
Molimo vas, zapamtite da su silovanja Muslimanki i Hrvatica koje su sada zadobila pažnju internacionalne javnosti slučajevi «sretnica» koje su preživjele i nisu izmasakrirane. A što je sa silovanim Muslimankama i Hrvatcama kojih je preko 250 000 (službeni podaci 200 000 u Bosni, 50 000 u Hrvatskoj) istrebljenih u genocidu uvučenom u ove dvije zemlje koje se više nikad neće javiti?
Silovanje kao genocid stoga NIJE UNIVERZALNO silovanje kako vi tvrdite već je ETNIČKI SPECIFIČNO – to su Muslimanke i Hrvatice u BiH i Hrvatskoj koje pate pod dvostrukim i simultanim pritiskom spola i etničke pripadnosti. Tek kad je ova genocidna specifičnost silovanja SHVAĆENA I POŠTOVANA možemo ih početi uspoređivati sa silovanjima ostalih žena u ratu i onim što je eufemistično nazvano mirom.
- Zabrinute smo zbog političkih implikacija foruma koji prešućuju ovu specifičnost te time i najizmučenije žene. Jednostavno izjaviti da su sve silovane žene u ratu jednako kao i u miru od strane svih muškaraca bez da se čak i natukne specifičnost silovanja u ovom genocidnom ratu protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine skriva genocidno silovanje i poglavito srpskog agresora koji ih čini.
- Bolne smo svjedokinje srpske propaganda koja taji svaki genocidni užas protiv BiH i Hrvatske, koja je uspjela zadobiti neku vrstu internacionalne pozornosti uspoređujući genocidni sistem s izmišljenim ili izoliranim događajima žrtava protiv agresora što ne znači da se takvi slučajevi ne bi trebali kažnjavati kad se pojave. Ova proizvoljna kamapanja uništenja i zbrke služi srpskom političkom i genocidnom ratnom cilju za stvaranjem međunarodne klime koja bi nevoljko reagirala zauzimanjem kao i za žrtvu; to je produžilo naše patnje i doprinjelo istrebljenju našeg naroda.
Jednako tako, agresor manipulira i prešućuje žrtve genocidnog silovanja kroz pojednostavljene i nepotpune izjave «svi muškarci siluju» ili «sve žene su mete i žrtve silovanja».
Potištene smo da dijelovi ženskih zajednica mogu i ne znajući potpomagati takav tip propagande političkog stava.
- Žrtve genocidnog silovanja očajnički trebaju podršku žena i ostalih zajednica uključujući ipodršku srpskih žena. Ipak, razočarane smo činjenicom da niti jedna srpska feminiskinja ili srpska ženska grupa nije javno ili na bilo koji drugi način priopćila da Srbija vrši genocid nad Muslimanima i Hrvatima u BiH i Hrvatskoj, a kamoli da se javno izjasnila protiv genocidnog silovanja.
Naše iskustvo proizašlo iz kontakta na raznim forumima sa srpskim ženama govori da su one isto prikrile genocid – silovanje kao dio genocidalnog plana – s izjavom da svi muškarcisiluju u ratu i da su zbog toga sve žene žrtve – usprkos činjenici da ovo nije «samo» rat, da srpske žene ne žive u genocidnim uvjetima i činjenici da u Srbiji nije rat. Mi također priznajemo da su žene posvuda zaplašene silovanjem i da su žrtve, ali isto tako smatramo da postoje nešto specifično i posebno što se događa na zaposijednutim područjima BiH i Hrvatske – pogađa samo ne-srpske žene tj. one koje su svojom etničkom pripadnošću cilj GENOCIDNOG RATA.
Zbog nedostatka takvih priznanja o genocidnom silovanju i prešućivanju naših najbolnijih iskustava i zbog činjenice da su Muslimanke i Hrvatice (i Albanke) konstantno silovane, zbog stava srpskih žena o tome na javnim forumima (kao i vrlo neprikladnim ženama koje ste izabrali da govore u ime hrvatskih žena) smatramo da se ne možemo uključiti u takve forume sve dok srpska ženska pozicija ne postane odgovorna za genocid (što uključuje i silovanje) koje Srbija vrši nad nama
Štoviše, pretpostavljajući genocidni užas kroz koji su prošle ne-srpske žene, u ovom trenutku, mnoge koje su preživjele se boje Srba, čiji stav o tom problemu ne čini ništa da smanji njihove strahove za koje će trebati vremena da se prebrode.
Ipak staviti Muslimanke i Hrvatice u forume koji im nameću žene koje pripadaju grupi koja vrši genocid i koje ga čak niti ne prepoznaju i koje pokušavaju uvjeriti Muslimanke i Hrvatice da se genocid ne dešava je daljnje nasilje koje se vrši nad ovim ženama.
To bi moglo biti nešto koa prisiljavati židovske žene da «razgovaraju» s njemačkim ženama dok Holokaust još uvijek traje- a da njemačke žene uopće ne priznaju da se vrši genocid- i da onda to jednostavno nazovu rtom. Radeći ovu usporedbu mi ni na koji način ne želimo negirati specifičnost Holokausta.
Izuzetno smo uznemirene i užasnute odabirom žena koje govore u naše ime. To su žene koje su šutjele o genocidu i masovnim silovanjima više od godinu dana dok smo očajnički pokušavale iznijeti te činjenice pred svijetsku javnost.
Njihovu šutnju smatramo isto tako ozbiljnom kao i šutnju onih tijekom Holokausta kada su žene mogle nešto poduzeti da ga zaustave.
Mnoge od tih žena koje su šutjele čak i angažirano negirale da se vrše silovanja su žene koje su došle na vlast u komunističkom režimu i bile ovlaštene da govore u ime žena. Neke su samo sebe nazivale feminiskinjama (sic!).
Imale su privilegiju U totalitarnom sistemu na uštrb drugih, koje su gubile dolaskom demokratskih promijena u Hrvatskoj i BiH.
Jedna od takvih grupa je i Nezavisni savez žena Hrvatske, a jedna od njegovih osnivačica je bila vaša glasnogovornica. Ona je isto tako bila direktorica Muzeja komunističke revolucije koji je bazično bio skladište oružja i kojeg je direktno financirala Komunističku partija.
Slijedeća od vaših glasnogovornica, Vesna Kesić, je bila pisac i povremeni urednik jugoslovenskog pornografskog časopisa «Start».
Pitamo se kako netko tko piše pornografiju može silovanje uzeti ozbiljno, poglavito glede činjenice da se neka od grupnih silovanja u logorima smrti snimana na video kasete.
Po našem mišljenju, žrtve su jednostavno sumnjičave i ne žele raditi sa ženama koje su bile tako duboko uvučene u režim koji njih sada uništava i s onima koje su direktno sudjelovale u seksualnim zlostavljanjima/zloupotrebaljavanju žena u pornografiji.
Žrtve se osjećaju prevarenima zbog takvih žena koje su toliko dugo šutjele odbijajući priznati stvarnost i specifičnost genocidnog silovanja izjavljujući da «svi muškarci siluju».
Ljute smo, jer skupljaju novac, ukazivajući na naše ime i odbijaju genocidne užase koje smo mi i žene s kojima radimo pretrpjele.
Opet se osjećamo iskorištenima od istih onih žena koje su bile na vlasti u prethodnom režimu i tada nas iskorištaval, ali ovog puta to se dešava sa neznajućim savezništvom ženskih pokreta. Preživjele žene ovog genocida su isto tako vrlo osjetljive na činjenicu da se mjesto zločina genocidnog silovanja nziva «bivša YU». A to nije beznačajna stvar.
Prvo i najočitije ne postoji mjesto tog imena na karti Europe.
Drugo, genocidna silovanja se vrše u dvije međunarodno priznate zemlje koje se zovu Hrvatska i BiH. Stanovnici tih zemalja su oduševljeno glasovali za nezavisnost od YU zato jer su bili ugnjetavani u YU kojom su dominirali Srbi koji sada provode politiku genocida nad ne-Srbima u BiH i Hrvatskoj. Žrtve tog genocida – a silovanje je samo jedan od njegovih oblika – su još više obešćaščene kada su krivo imenovane i povezane sa zemljom koja vrši genocid nad muslimanskim i hrvatskim narodom u BiH.
Naša i druge organizacije uključuju mnoge žene i izbjeglice koje su prživjele rat, koje su kroz iskustvo i stalnu prednost tim žrtvama duboko svjesne posljedica genocidnog silovanja. Bile bi vam zahvalne kada bi ste nas kontaktirale u budućnosti i rado bismo vam pomogle u pokušaju zaustavljanja ove noćne more koje proživljevamo u BiH i Hrvatskoj na načine koji su senzibilniji prema našim potrebama i koji neće prouzročiti daljnju štetu onima koje su prošle najgore.
S poštovanjem
Kareta, Bedem ljubavi, Žene BiH i Biser
