KAKO SE U DALEKOM RIU PROČULO ZA ZAGREBAČKI FEMINISTIČKI KRUG

 

LOBISTICE PROMUKLA GLASA

 

Pjesnici, esejisti, romanopisci iz svakog, pa i najmanjeg i najudaljenijeg kutka zemaljske kugle –napokon znaju za njih!

 

Jelena Lovrić, Rada Iveković, Slavenka Drakulić, Vesnna Kesić i Dubravka Ugrešić moderne su disidentske zvijezde koje po svim hrvatskim, europskim i prekooceanskim novinama toliko viču da je ugrožena njihova sloboda govora, da su već izgubile dobar glas. Već pomalo istrošen feministički krug, koji je u zlatno doma jugokomunizma bio pažen i mažen kao kapljica vode na dlanu-danas je uvrijeđen i spreman na osvetu. Na putu prema samim vrhovima povlastica u drugoj im Jugoslaviji, ispriječila se hrvatska država. Trebalo je dakle skrenuti na zapad da bi se spasio ugroženi istok.

 

Za govornicom u Rio de Janeiru, gdje se ovih dana održavao 58. svejtski kongres PEN-a, već su se pokazali rezultati takvog upornog feminističkog lobiranja čije su protagonistice, preko nekih delegata američkog PEN-a iz New Yorka, pokušale sebe nametnuti kao glavnu temu. Slučajevi kao što je gašenje «Danasa», problemi u upravnim odborima u «Slobodnoj Dalmaciji» i «Novom listu», te slučajevi «Feral Tribunea» i spomenutih dama (po čemu su one slučajevi teško je, doduše, dokučiti)- dobro izbrifiranim delegatima bili su krunski dokazi kako u Hrvatskoj nema demokracije, i kako se, dosljedno tomu, možda u Dubrovniku u travnju sljedeće godine i ne bi trebao održavati 59. svejtski kongres PEN-a.

 

I ne samo zato, nego i zbog toga jer je Hrvatski centar PEN-a kako je rekao jedan američki delegat pozivajući se na pisanje američkih novina, «sluga» hrvatskoj vladi. Gotovo sat vremena, kako saznajemo iz izvještaja koji nam je stigao iz Rio de Janeira, trebalo je predsjedniku Hrvatskog PEN-a Slobodanu P. Novaku da se izvuče iz vješto spletene mreže, pa (citiramo):»glasovanje nije ni bilo potrebno, jer je američki delegat ostao potpuno usamljen. Postiđeno je potom izjavio da je samo iznio stav svoje uprave, ali da je odlučio u Dubrovnik doći kao privatna osoba».

 

Uz podršku osobito Slovenskog centra PEN-a i njegova predsjednika Borisa Novaka, te delegata austrijskog i francuskog PEN-a, Dubrovnik 1993. prestao je biti upitan. Svjetski pisci doci će u Hrvatsku, a zagrebački feministički krug preko svojih će se privatnih inozemnih delegata zasigurno i dalje uspinjati na svjetske govornice i grmjeti o svojoj ugroženosti u hrvatskoj državi. Zanimljivo bi bilo čuti kako to da se dosad, kao feministice od formata, nisu prošetale izbjegličkim logorima u kojima borave silovane Hrvatice i Muslimanke, i svjedočile po svijetu o njihovoj ugroženosti.