Feministički pristup psihosocijalnom radu u ratnim uvjetima
Sudionice radionice izdvojile su slijedeće oblike i specifična iskustva feminističkog rada odnosno angažmana u radu sa ženama koje su preživjele ratne traume:
-
praktična pomoć (dijeljenje humanitarne pomoći, novčanih sredstava, osiguranje smještaja, odjeće i hrane, pomoć pri izradi dokumenata, informacije, pomoć pri rješavanju pravnih, zdravstvenih problema).
-
psihološka pomoć: SOS telefoni, osobno savjetovanje, različiti oblici terapijskog rada u svrhu podrške i osnaživanja žena i mladih kako bi povratili kontrolu nad vlastitim životima. edukaciju koja uključuje treninge i radionice za prekvalifikaciju i osposobljavanje žena za rad, osposobljavanje samih aktivistica, treninge i radionice za predstavnice institucija, podučavanje nenasilnoj komunikaciji, edukaciju aktivista nevladinih udruga.
-
zdravstvenu zaštitu (primjerice organiziranje besplatnih pregleda zdravstveno neosiguranim ženama, posredovanje između žena i bolnica odnosno ministarstva zdravstva, suradnju sa Zavodom za zapošljavanje, domovima zdravlja te pojedinim liječnicima, preventivnu edukaciju i slično).
-
javni rad/lobiranje kroz suradnju i povezivanje s nadležnim institucijama za prognanice i izbjeglice, organiziranje javnih tribina, okruglih stolova te drugih oblika javnog istupanja o prognaničkoj i izbjegličkoj problematici s naglaskom na razbijanju predrasuda, organiziranje konferencija, ”uličnih“ akcija.
Prema sudionicama radionice, osobito važna obilježja i iskustva feminističkog pristupa psihosocijalnom radu u ratnim situacijama bila su:
-
entuzijazam (ne odustajanje)
-
cjeloviti, integrativni pristup
-
naglasak na izgradnji povjerenja, vjera u iskaze žena i njihovu snagu
-
iskreni, prijateljski pristup koji već sam ima terapijsko djelovanje
-
nehijerarhijski pristup i spontanost
-
dijeljenje osobnih iskustava
-
osnaživanje žena za izbor i uspostavu kontrole nad vlastitim životima
-
transparentnost, razumijevanje no i svijest o vlastitim granicama
-
suzdržanost u prosuđivanju tuđih iskustava i odluka
-
izbjegavanje manipuliranja ženskim pričama u senzacionalističke ili političke svrhe
Kao prednosti feminističkog pristupa sudionice su naposljetku izdvojile holistički, neformalni odnosno birokracijom neopterećeni pristup svakoj osobi te anonimnost. Zatim je tu bio uporan rad na sebi, stalno preispitivanje, usavršavanje i edukacija. Prednost je bila i uvijek otvorena mogućnost za buduću suradnju sa svakom traumatiziranom ženom na način, primjerice, njezinog uključivanja u rad ženske grupe, njenog laičkog ili profesionalnog doprinosa radu grupe itd. U vezi toga, iskustvo je pokazalo da je profesionalni “background” koristan, no i njegovo odsustvo ima svojih prednosti. Izrazito važna je bila i mogućnost utjecaja na političke i društvene promjene putem lobiranja, javnih istupa i slično.
Problemi ovih oblika feminističkog aktivizma bili su i još uvijek su: plaćanje rada o kome ovisi kako osobna egzistencija tako i realizacija određenih projekata, zatim borba sa institucijama, otpor zajednice, nedosljednost u primjenjivanju demokratskih/feminističkih principa u vlastitoj organizaciji, vezivanje klijentica do potpune ovisnosti, političke prepreke.
