PISMO NAMJERA

ženskim i mirovnim organizacijama u svijetu

 
CENTAR ZA ŽENE ŽRTVE RATA
Zagreb, Tkalčićeva 38
 
Zagreb, 21. prosinca 1992.
 
PISMO NAMJERA
 
Duboko nas se dojmio odgovor i reakcije domaće i svjetske javnosti, napose ženskih i mirovnih pokreta, na sistematsko zlostavljanje i silovanje žena u Bosni i Hercegovini. Demonstracije, akcije podrške i solidarnosti što se organiziraju širom Evrope ohrabruju nas u radu i potiču da inteziviramo svoju pomoć i podršku ženama – žrtvama rata. Ipak željele bismo pred javnost iznijeti i neke svoje sumnje i zabrinutosti.
 
Vladi Republike Hrvatske, svjetskoj i domaćoj javnosti upućujemo ovo pismo jer bismo željele da proces organizirane pomoći i brige za silovane žene krene u pravom smjeru. Nekoliko preporuka Vlade, Ureda za izbjeglice i prognanike, te izjava potpredsjednika, dr. Mate Granića, ukazivale su na to da Vlada namjerava centralizirati pomoć namijenjenu ženama, a sredstva i podatke staviti pod svoju izravnu kontrolu. Takva tendencija Vlade opravdava bojazan da pomoć neće dovoljno brzo i efikasno stizati onima kojima je namijenjena, kao i da bi podaci o silovanim ženama mogli biti zloupotrebljeni i manipulirani u najrazličitije svrhe, uključujući i političke. Žene – žrtve rata time bi ponovo bilo izložene svojevrsnom nasilju, viktimizaciji i samovoljnim pritiscima “eksperata” - različitih profila, od političara do ginekologa i “duhovnih skrbnika”. Sve to potpuno neovisno o stvarnim potrebama i željama pogođenih žena.
 
Do sada se o svemu mnogo govorilo, ali je malo učinjeno. Neke su žene pristale da javno iznesu svoja tragična iskustva očekujući razumijevanje, brigu i adekvatnu pomoć. Ostale su razočarane jer konkretna pomoć stiže sporo. Smatramo da je bombastičan i senzacionalistički pristup domaćih i svjetskih medija uplašio i dodatno povrijedio te žene.
 
Iako djelovati treba brzo, potrebno je i stalno imati na umu da će silovane žene, kao i sve žene žrtve ratnog nasilja, osjećati posljedice zločina tokom čitavog života i zaslužuju primjerenu stalnu pomoć a ne samo instant rješenja. Ozbiljni projekti podrške i pomoći ženama zahtijevaju strpljenje i stvarno razumijevanje problema stvoreno na osnovi iskustva i potreba samih žena. U suprotnome, dobre namjere mogle bi se pokazati beskorisnima, kratkoročnima, čak štetnima, i poslužiti isključivo smirivanju savjesti dobrotvoraca.
 
Polazeći od iskustava stečenih višegodišnjim radom u ženskom pokretu kao i na temelju iskustava Autonomne ženske kuće Zagreb (Sklonište za žene žrtve obiteljskog nasilja), te sličnih ženskih grupa i organizacija u svijetu, vjerujemo da je prvi korak koji treba učiniti pomoći ženama da se samoorganiziraju i uspostave međusobne kontakte. Počele smo stvarati žensku mrežu koja će redovito posjećujući izbjegličke kampove i druga mjesta, uspostavljati kontakte sa ženama i raditi na obnovi ženskog samopouzdanja. Osim onih oblika medicinske i materijalne pomoći i psihološke podrške koji ne dopuštaju odlaganje (kao što su npr. abortus), konačni oblici adekvatne pomoći silovanim ženama mogu se odrediti tek onda kad se upoznaju njihove potrebe, želje i namjere.
 
Smatramo da su žene u ovom ratu, osim jednom od najbrutalnijih vidova nasilja – ratnom zločinu silovanja, bile izložene i mnogim drugim stravičnim iskustvima razaranja vlastitog fizičkog, psihičkog i egzistencijalnog integriteta. Što sa ženama koje su gledale kako im ubijaju djecu? Ili s ratnim udovicama koje će same morati podizati i odgajati nerijetko i troje, četvero ili više djece. Žene jesu potencirane žrtve ratnog nasilja najprije zato što su žene, zatim zato što su Hrvatice, Muslimanke ili Srpkinje, ali svaka od njih je u prvom redu individualno ljudsko biće kojemu treba pružiti primjerenu podršku i pomoć.
 
Stoga želimo istaknuti neke osnovne principe koji trebaju biti ispunjeni da bi se moglo nastaviti sa svrsishodnim i primjerenim radom:
 
- Podršku i pomoć ženama žrtvama ratnog zločina silovanja trebaju u prvom redu organizirati i pružati same žene, jer jedino one mogu shvatiti duboku traumu kroz koju prolazi silovana žena.
 
- Podršku i pomoć trebaju u prvom redu organizirati i pružati nevladine organizacije i to iz dva bitna razloga: a) veliki dio financijske pomoći iz svijeta i stiže iz širokog dijapazona nevladinih organizacija, uglavnom kao izraz ženske solidarnosti, namijenje izravno ženama i projektima sličnih ženskih organizacija ovdje; b) time se smanjuje mogućnost manipulacije sa ženama žrtvama ratnog nasilja u smjeru vladinih i državnih političkih ciljeva.
 
- Nevladine organizacije su subjekti međunarodnog prava i niti jedna vlada nema pravo ograničavati njihovo djelovanje unutar postojećeg zakonskog okvira. Ne negiramo pravo hrvatske Vlade da vodi računa o potrebama i pomoći ženama žrtvama rata, ali baš zato od nje tražimo da nevladinim organizacijama koje tu pomoć žele pružiti i organizirati, omogući i olakša rad u legitimnim i legalnim uvjetima, kako ne bi došlo do nepoželjnih i neproduktivnih nesporazuma.
 
Što se organizacije rada i budućih raznorodnih oblika pomoći ženama tiče, predlažemo slijedeće:
 
- sredstva i stručna pomoć trebaju stizati izravno nevladinim organizacijama (od bolnica do ženskih centara) i to na osnovi detaljno razrađenih projekata i jasnih kriterija.
- mogući budući stacionarni centri za pomoć i podršku trebaju biti osnovani decentralizirano, u svim područjima na tlu bivše Jugoslavije, jer silovane žene žive svuda, a najveći dio pomoći i aktivnosti treba biti usmjeren na Bosnu i Hercegovinu odakle ih najviše potječe, odnosno u područja gdje je najveća konglomeracija izbjeglica i progranika (Hrvatska).
- podaci o silovanim ženama smjet će se centralizirati i obraditi adekvatnim metodološkim pristupom tek jednog dana kada “sve prođe” i to obavezno pod stručnom međunarodnom supervizijom. Do tada svako neprovjereno korištenje brojeva i podataka smatrat ćemo manipulacijom na štetu žena.
 
Ponavljamo još jednom: pomoć ženama žrtvama rata treba biti planirana dugoročno i primjereno njihovim potrebama.
 
Polazeći od ovih principa, veselimo se budućoj suradnji.
 
Ženski lobby Zagreb
Autonomna ženska kuća Zagreb
Nezavisni savez žena Hrvatske
Ženski informativno – dokumentacijski centar Hrvatske
Antiratna kampanja Hrvatske
 
 
(Žene iz gornjih grupa i organizacija osnovale su u studenom 1992. Centar za žene žrtve rata)

Predgovor novom izdanju

ŽENE OBNAVLJAJU SJEĆANJA Vesna Kesić / Predgovor novom izdanju (izvadak)

Umjesto predgovora

  PROSINAČKI DANI 1992. – početak Biljana Kašić / Umjesto predgovora (izvadak)

Priča Goge M.

  Razgovor s aktivisticom Centra, izbjeglicom iz Sarajeva, neposredno pred njen povratak u Sarajevo u srpnju, 1993. Razgovor vodile Dinka Koričić i Vesna Kesić

Pružam ruke visoko

  Dinka Koričić

U Rachelinom krevetu

  Eve Ensler (izvadak)

U službi ženskih zakona

  Rada Borić (izvatci)

PISMO NAMJERA

ženskim i mirovnim organizacijama u svijetu

Silovanje kao oružje

  ŽENSKI LOBBY ZAGREB

IZJAVA ZA GLOBALNI TRIBUNAL O KRŠENJU ŽE…

  Svjetska konferencija UN o ljudskim pravima - Lipanj, 1993. Beč, Austrija

Smijeh, suze i politika

  Dijalog – kako to rade žene